Draga Esther,
Ispričat ću vam ovu priču u nadi da će moje iskustvo nekome pomoći da izbjegne ili barem na vrijeme prepozna teme, da tako kažem, "nepozitivne za njihovo samopouzdanje i njihov mozak, kao i njihovo srce" ". Srećem R. U baru, prijatelj prijatelja Vidim svijet i srce mi se otvara. Sviđamo se jedno drugome, očito, ali u tom trenutku tu završava i amen. Ali mislim i mislim na njega, na te divne oči i govorim si da ga moram ponovno vidjeti. Pitam ga za prijateljstvo na fb-u i saznam da je pitao zajedničkog prijatelja za mene, ali da nije uspio dobiti moj broj od sramote.On, razdvojen oko 8 mjeseci nakon braka koji je trajao više od 10 godina.Ja sama, četrdeset godina, bez djece. Izlazimo volimo se poruke telefonski pozivi pale iskru ljubimo se.
Stiže kolovoz, odlazimo s prijateljima, ali razgovaramo svaki dan nekoliko puta i želimo se vidjeti. Vraćamo se s odmora i družimo se na vrlo romantičan i gotovo pubertetski način. Puse male pažnje lijepe. zdrobim. Nakon par mjeseci završavam radove na renoviranju svoje kuće i on, koji je ljubazno sudjelovao u zadnjim trenucima stvari, počinje svraćati na moj vikend.
Gdje pod vikendom mislimo na petak navečer i subotu jer u nedjelju već bježi da se vrati kući (odnosno bračnoj kući iz koje nije otišao u kojoj još uvijek ima namještaj i sjećanja na život s bivšom ženom).
Prođe nekoliko mjeseci i ja izražavam volju da je sa mnom barem nedjeljom navečer ili u neko drugo vrijeme jer mi se čini "malo" za dvoje koji se vole viđati samo petkom i Subotom on niša, izmakne .
Neke svađe i zbog glomazne prisutnosti bivše žene koja ga ne pušta na slobodu i kao dobra manipulatorica ga za svako sranje (iako je s drugim) drži za sebe. Kaže da mu je stalo do mene, da ne zna kodificirati Osjećaj, ali da mu je stalo i da ga ne moram požurivati
Pokušavam to učiniti, ali ponavljam u sebi “Zoveš li to žurbom? Trebalo bi željeti biti zajedno! Želim li se udati? Samo želim biti više s njim, večerati ili tako nešto.”
Mjeseci prolaze, smirimo se, izbjegavam ga pritiskati, uvijek je sa mnom vikendom i praznicima (Božić, Uskrs itd.). Stvari su išle jako dobro, toliko dobro da sam zatrudnjela. Prvo nisam vjerovao, a onda sreća! Razumjet ćeš s 40 godina, a da to ne tražiš grčevito, već ovako, uzročno.
Lijepo lijepo kažem mu. Sretna, plače od radosti. Kaže da je to znak sudbine, da nam je Gospodin htio dati znak itd itd.Hajde da se volimo toliko mi je puta rekao da me voli da se ni broja ne sjećam. On je sretan, pun ljubavi kao i uvijek. Idem s njim kod ginekologa i nažalost otkrivam da nema otkucaja srca ploda i u 7. tjednu moram pobaciti. Izostavit ću bolne metode pobačaja, tijekom kojih nije bilo bliskosti, ali dolazimo do ključnog trenutka.
Moram hitno u bolnicu jer sam bio u opasnosti od septikemije. Roditelji me vode na hitnu. On radi. Ja se sklonim, a on navečer ode na večeru s prijateljima, jer što sam onda mogla? Inače, onda sam morao reći o trudnoći? I ionako nisam mogao biti tamo s tobom?! Bez telefonskog poziva one noći kad sam bila hospitalizirana s intravenskom injekcijom na ruci nakon što sam izgubila njezinog sina, našeg sina. Dan nakon operacije izlazim iz bolnice, a on ne dolazi po mene. On radi. Stižem u kuću svojih roditelja koji me, da ne bi ostala sama, dočekuju srca punog bola. Ne dolazi me vidjeti.Ni cvijet, ni poljubac. “Što hoćeš, neugodno mi je doći tvojim roditeljima.”
Skoro 50 godina? Sutradan odlazi na vrlo važan koncert s prijateljima kojih se nije mogao odreći. I sama sam doma. Nestane ga na cijeli dan, a ja ga sama i potištena zovem i izbacujem na njega sav svoj inat. Molim ga da ostane uz mene, unatoč svemu. Bila sam previše krhka da bih prekinula vezu s onim što je trebao biti otac mog djeteta. Moje sve. Osjećam ljubav pomiješanu s ljutnjom i razočaranjem za njega koji i dalje ne čini ništa da ga "sustigne" . Idemo zajedno na odmor, ponavljam, dat ću još jednu priliku.
Odmor koji sam i ja morao platiti jer stvari staju, "Ja nisam žena" , ponudio joj ih je. Suvišno je govoriti o tragičnom epilogu nakon praznika.
Rečeno mi je da me ne voli i da se, kada je saznao da nema otkucaja srca, zapravo osjećao slobodnim, jer je možda bio zadovoljan očinstvom, ali ne i majčinstvom?
On ne zna što hoće.
Naravno da nisam ja.
Ali nije se sjetio prije nego sam zatrudnjela.
Mislite li da su Oxford ili Cambridge korisni za takvog lorda?
I.
Ovdje pročitajte sve epizode kolumne Ester Viole Defective Relationships.
Odgovor Ester Viole
Dragi I.,
Ecce homo. Ili barem, evo jednog smrdljivog primjerka. Analizirajte kandidata najbolje što možete bez previše žaljenja.
Ali ostavimo ga po strani i razmotrimo sve. Zašto se to događa? Zašto se duboko zaljubljeni nikad ne podudaraju s voljenima? Zašto se želja kreće prema onome što joj je najsuprotnije? Zašto su određene apokaliptičke neosjetljivosti nepotopiva dionica na tržištu? Zašto ovdje govorimo o tome? Zašto on nema trunke osjetljivosti?
Zašto je previše ljubavi odbojno?
Pomaknimo granicu iskrenosti do granica, recimo jasno: biti seronja je i stvar okolnosti. Nasumično ranjavanje je nešto što se može dogoditi. “Iznevjeriti ljude, a da toga niste shvatili. Slučajnost zla” – ili umijeće biti čist pod svaku cijenu.
Tvoj je senzacionalan slučaj, I. ali život nas vrlo brzo izdvoji iz smjera stvari: pametnjakovići, diplomanti akademije "Radim ono što me čini boljim" , s pohvalama, oni su posvuda.
Neuzvraćena ljubav: sigurnost protiv sumnje
Nemoj mi reći da ti je ovaj divljak kojeg si upoznao prvi. Oni koji te ostave ali ti se onda jave, oni koji si uvijek pišu i nikad se ne vide, oni koji bi te htjeli ostaviti ali im se srce slama i u međuvremenu traže sljedeću žrtvu, oni koji žive pod jedinim zakon: "kad si u nedoumici, zabavi se" . Oni koji odmah poslože da operu ruke, onda te godinama šamaraju, ali čistih ruku.Oni koji su vam govorili koliko su neodlučni. Oni koji su patili kao djeca. Oni koji su već angažirani, ali s promjenjivim intenzitetom. Oni koji "Više te ne volim, ali trebat će mi četiri godine da shvatiš" . Za kraj s onima koji odlaze jer je "klima u kući bila strašna, čak i za djecu" , kao da su klimu u kući napravili oblaci.
Ovo su oni. Seronje, ili kako god ih želimo zvati.
Ljubav i nesviđanje
A s druge strane? Jadni Krist. Žrtvu prepoznajete po odsustvu energije. Nedostaje sposobnost reagiranja. A oni koji nemaju energije za bilo što, neka budu strpljivi. Prisiljava se ne razmišljati o tome, a ne može ni to. Sve ide dobro jer je čekanje da se stvari poprave jedina obrana. On je nevin, jadnik. To također može biti karakter, sklonost. Jasno je da svi navijamo za njega, iako odolijevamo porivu da ga potegnemo za jaknu i samo mu kažemo "ali probudi se sine moj" .
Došli smo do zaključaka. Ispod ćete pronaći odgovore na pitanja koja ste postavili za mene.
1) Postoji li granica okrutnosti nedostatka ljubavi?
Ne.
2) S druge strane, mogu li zamisliti štetu koju čine?
Ne uvijek.
3) Kako su jaki postali jaki?
Umor.
