Što ako je čuđenje lijek? Terapija za tijela opterećena umorom, za umove zgužvane tjeskobom? Nove studije usredotočuju se na emociju koja je pobjegla s radara istraživanja i koja se sada ukazuje kao način da se uzdrmaju životi istrošeni banalnošću i sitnim zlom stresa.
Awe, novi esej psihologa Dachera Keltnera, profesora na Berkeleyju u Kaliforniji i savjetnika za onaj Pixarov dragulj, a to je animirani film Inside Out, izaziva raspravu u Sjedinjenim Državama. Gajeći čuđenje, objašnjava autor, vodi do suštine ljudske prirode.To su već rekli grčki filozofi. Na početku Metafizike, Aristotel preuzima Platonovo razmišljanje: "Ljudi su, kako u naše vrijeme tako iu početku, uzeli znak da filozofiraju iz čuđenja" . Čuđenje, thauma, je čin koji rađa znanje. Keltner ide dalje.
U svojoj knjizi on piše da je čuđenje temeljno za nas kao radost i ljubav. Rezultati njegovih istraživanja sugeriraju da ulijeva smirenost i potiče otpuštanje oksitocina, takozvanog hormona dobrog osjećaja. Može čak neizravno ojačati imunološki sustav.
Znanost čuda
Nije lako izmjeriti mješavinu percepcija koje nas prožimaju pri pogledu na zalazak sunca, pri prvim koracima djeteta ili pred Sikstinskom kapelom. Nije to ni da se riječima izrazi pjenušavost koja navire iznutra dok svjedočite potpunoj pomrčini Sunca ili stojite uzdignuta nosa tijekom vatrometa.
Do prije desetak godina nije postojala znanost koja je pokušavala razumjeti korijene stanja uma na biološkoj razini. Što je čuđenje, pita se, u čemu je njegova draž. "To je osjećaj prisutnosti nečeg ogromnog što nadilazi naše razumijevanje svijeta" , rekao je Keltner za New York Times. "Ali to je dostupno svima i može biti dio svakodnevnog života." Trebali bismo se uvježbati da iskusimo ovaj univerzalni dah ne samo tražeći neočekivano, već i gledajući spektakl koji nam naš planet nudi u cvjetanju pupoljaka i u svitanju, u osmijesima naše djece i u milovanju majke .
Osnovna emocija
Godine 1972. identificirano je šest osnovnih emocija koje potiču reakciju mozga na podražaj i uključuju fiziološke reakcije poput promjene otkucaja srca i određenog izraza lica: to su radost, strah, tuga, gađenje, iznenađenje i bijes.Nedostaje čuđenje, napominje Keltner, "stvar za sebe" u usporedbi s drugima, toliko da je isti izraz lica drugačiji. "Wow" je onomatopejski glas iz stripa koji ga tumači. Prema riječima psihologa, dio njegovih dobrobiti može se objasniti jer aktivira živac vagus, što usporava otkucaje srca, opušta disanje i može potaknuti dobro raspoloženje.
Živac vagus je aktiviran
Zagrada je obavezna. Živac vagus posljednjih je godina postao predmet obožavanja, posebice na društvenim mrežama: njegova su vlakna, koja idu od mozga do trbuha, posvećena ključu opuštanja. Na TikToku, uz hashtag vagusnerve, predstavljaju se kao dobra stimulacija u rasponu od uranjanja lica u ledeno hladnu vodu do masaže ušiju.
Istina je da su neke studije iskusile moguće učinke u liječenju depresije, ali teorije se moraju istražiti i nema znanstvenih dokaza o primjenama za stimulaciju kranijalnih živaca.Bolje se pitajte, što očito djeluje kao prirodni podražaj vagusa.
Unosi smirenost
Čini se da strahopoštovanje također djeluje na drugoj fronti, kao što je pokazalo japansko istraživanje (objavljeno u Emotionu), koje je koristilo funkcionalnu magnetsku rezonancu na volonterima: ona deaktivira neka područja lijevog temporalnog režnja, dio korteksa koji je uključen na način na koji percipiramo sebe.
Za Keltnera bi to bilo poput psihološkog melema, jer bi smirilo negativan unutarnji dijalog koji nas ponekad proganja, kritički glas u našim glavama koji nam ponavlja kako nismo dovoljno dobri u donošenju odluka, u za stolom, na poslu, u paru. U konačnici, čuđenje uzrokuje odsutnost brige za sebe. Toliko nas privlači vanjski događaj da izlazimo iz glave i uranjamo u širi kontekst. A upravo otvaranjem uma misao se izoštrava i usmjerava prema novim idejama. Žeđ za znanjem je želja za čuđenjem.Živi u metafori Odiseja.
lijek za vrijeme koje prolazi
«Radoznalost, a ne mudrost, transformira ljudsko biće» rekao je Carlo Rubbia, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. „Još uvijek u sebi tražim naivno čuđenje iz djetinjstva. U djetetu vidimo iskru znatiželje, u djetetu koje razbije igračku jer želi znati kakva je."
Suprotno tome, «starost će u biti značiti kraj čuđenja u nama» kako je napisala Natalia Ginzburg. “Izgubit ćemo sposobnost da zadivimo sebe i druge. [] Nesposobnost da budemo zadivljeni i svijest da ne izazivamo čuđenje osigurat će da postupno uđemo u carstvo dosade». Najbolji lijek za vrijeme koje prolazi je održati na životu tog malog dječaka o kojem je govorio Giovanni Pascoli, taj mali ego koji ostaje u nama i koji «drži svoje drevno spokojno čudo nepomično».
Kako trenirati za čuđenje
Čuđenje može biti potaknuto umjetničkim djelom, poput filma ili Mona Lise, ljepotom prirode, zadivljenošću gledanjem onih koje volite ili svjedočenjem činu dobrote.Izvanredno ili uobičajeno viđeno drugim očima. Postoji i mračna strana koja nas može dirnuti, jezivi video snimci ili prijeteće scene, ali znanstvene studije ističu emociju koja ima pozitivne uzroke. Psihologija nema recept koji može održati vezu s čudom na životu.
Da bismo bili oduševljeni, bitna je želja za divljenjem, a zatim i promišljanjem vlastitih percepcija, divimo se slici i pitamo se što nas ona inspirira, razmišljamo i vraćamo se sebi. Ako se s čuđenjem promatramo iz daljine, otkrit ćemo da je sama činjenica čuđenja čudo.
Eliana Liotta je novinarka, spisateljica i popularizatorica znanosti. Na iodonna.it i na glavnim platformama (Spreaker, Spotify, Apple Podcast i Google Podcast) možete pronaći njegovu podcast seriju Il bene che mi voglio. IDITE NA PODCAST
