Kakav je odnos Talijana i psihologa? I, šire, s mentalnim zdravljem? Nekoliko dana prije Dana mentalnog zdravlja i nakon Romens Mental He alth Festivala koji se održava od kraja rujna do početka listopada u Rimu, vrijeme je da se povuku konce. Ako je istina da, kao što je istaknuto u istraživanju Ipsosa, raste broj Talijana koji se bolje brinu o svojoj psihi, posebno među ženama i mlađima od 35 godina, jednako je istina da smo «mi narod koji bi stvarno želio otići psihologu, ali u zemlji u kojoj zdravstvena politika još ne pridaje dovoljno važnosti mentalnom zdravlju“, objašnjava Carolina Traverso, psihoterapeutkinja i stručnjakinja za mindfulness.
Duševno kao i fizičko blagostanje
Prema onome što je objavilo istraživanje Ipsosa, provedeno u sklopu Svjetskog dana mentalnog zdravlja, čini se da Talijani više brinu o fizičkom nego o mentalnom blagostanju.
Ali, u isto vrijeme, raste broj ljudi koji počinju brinuti o svojoj psihičkoj dobrobiti: «Istraživanje pokazuje veću pozornost kod žena i mlađih od 35 godina. Nadalje, isto istraživanje pokazalo je da 80% ispitanika smatra da su mentalno i tjelesno zdravlje jednako važni, što nam daje nadu. Možda razbijamo tabu koji je donedavno mentalne probleme doživljavao kao nešto što se skriva ispod tepiha jer je bilo neshvatljivo, zastrašujuće, neprihvatljivo» objašnjava psihoterapeutkinja.
Je li bonus za psihologa prava pomoć?
Veći interes svakako je naglašen povijesnim razdobljem koje proživljavamo: «Globalizacija, pandemija, migracijski fenomeni i, ove godine, rat u Ukrajini doveli su nas više u kontakt s našom krhkošću i krhkošću drugih, što nas dovodi do toga da živimo s neizvjesnošću koju mnogi od nas nikada prije nisu iskusili» objašnjava dr. Traverso koji nastavlja «Tome su dodane dvije velike stigme.Prvi je kako se osoba koja pribjegne psihoterapiji percipira u društvu. Svatko s problemom mentalnog zdravlja može se nepravedno smatrati nepouzdanim i opasnim, a krhkost u hiperkompetitivnom svijetu je zastrašujuća. Problem je u tome što ovu stigmu često internaliziraju čak i oni kojima bi se moglo pomoći da ozdrave, koji na kraju vjeruju da je odlazak psihologu nešto za slabe ljude koji to ne mogu sami."
Drugi je ekonomski problem. I danas se na odlazak psihologu gleda kao na luksuz, kao na put koji si ne može svatko priuštiti, a da ne govorimo o tome da se psihički problemi često smatraju hirom koji treba proći uz malo dobre volje.
«Potrebno je, međutim, nešto primijetiti. Ako ponude privatne psihoterapije očito nisu za sve proračune, istina je da smatrati seanse luksuzom može sakriti nešto što nadilazi prave ekonomske proračune i umjesto toga biti način da se izbjegne suočavanje s najosjetljivijim dijelovima.To je zato što se psihička patnja identificira kao nešto loše ili strašno, s čime se radije ne bavimo."
Bonus za psihologa, koliko je stvarno pomogao?
Dakle, na temelju situacije, koliko je služio bonus za psihologa? “S obzirom na porast aplikacija, uvelike se doprinijelo osvještavanju ljudi o njihovom mentalnom zdravlju i potrebi da se ovaj aspekt shvati ozbiljnije. Do danas, međutim, kao što je također izjavila vlada, dodijeljena sredstva bit će dostatna za troškove oko 10% onih koji su se prijavili. Jasno je da sredstva neće biti dovoljna, ali treba ići dalje» objašnjava stručnjak.
Odnosno, potrebno je preispitati koncept mentalnog zdravlja u Italiji, reorganizirati zdravstveni sustav u tom smislu povećanjem ulaganja kako bi se povećao broj dostupnih psihologa, psihoterapeuta i psihijatara kako bi mogli trajno raditi u nacionalnog zdravstvenog sustava i olakšati pristup tim terapijama, objašnjava stručnjak.
«Potrebna su veća ulaganja u prevenciju, mislim na emocionalnu edukaciju u školama ali i na intervencije usmjerene na smanjenje društvenih i ekonomskih čimbenika rizika koji mogu negativno utjecati na mentalno zdravlje. Potrebni su nam pojednostavljeni postupci koji omogućuju jednostavan i izravan pristup psihološkom liječenju, baš kao što se događa kada se moramo pobrinuti za svoje fizičko zdravlje. Psihološki bonus, koji je izvrsna inicijativa, sa sobom nosi teret birokracije za pacijente i stručnjake koji može obeshrabriti njegovu provedbu. Ključno je da više ne mislimo da je zaštita svačijeg mentalnog zdravlja luksuz. Daleko od toga, to je ulaganje u budućnost i moralna dužnost koja bi trebala biti vođena vrijednostima kao što su uključivanje i zaštita onih koji su najranjiviji, ma kojeg podrijetla bili" .
Kakva je situacija u ostatku Europe?
Ne samo Italija.Prema posljednjem izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, svaka četvrta osoba ima problema s mentalnim zdravljem, a konkretno u Europi taj je omjer jedan prema šest, odnosno 84 milijuna Europljana. Pa ipak, kao što isti izvještaj uvijek ističe, europske države ulažu samo 2% u mentalno zdravlje, pretvarajući te probleme u stvarne invaliditete upravo zato što se ne liječe, kako je osudio WHO koji je mentalno zdravlje nazvao Pepeljugom medicine.
«Od europskih zemalja Njemačka i Francuska više ulažu u mentalno zdravlje dok je Italija na trinaestom mjestu, Luksemburg i Turska na posljednjem. Činjenica da Talijani više brinu jasan je znak rasta nelagode» zaključuje psihoterapeutkinja Carolina Traverso.
