Pazim da ne provodim izbornu propagandu ni za koga ovih tjedana koji vode do još jednog glasanja za obnovu parlamenta. Iako nije dobar znak za stabilnost jedne zemlje stalno se vraćati na izbore, moram to prihvatiti i nadam se da ću izabrati vlade koje će trajati do kraja mandata. Budući da sam rođen u vrijeme kada u Italiji nije bilo izbora, volio bih izbjeći da svoje dane završavam na isti način. Živim u oronuloj demokraciji, punoj proturječja, kojom dominira svađalačka politička klasa koja u velikoj mjeri želi zaštititi vlastite interese nego interese zemlje.Fanfarona, improvizirana, nesuvisla, spremna bez oklijevanja prelaziti s jedne zastave na drugu, biračima poznata više po medijskoj vidljivosti nego po čestom, aktivnom i proaktivnom prisustvu u prostoru. Unatoč svemu ovome, još uvijek se nadam da su najbolji izabrani, a to dovoljno govori o tome koliko se opirem priznavanju realnosti činjenica.
Izbori, stvar principa?
Možda zato što sam, kao što mi je moj poslodavac delikatno naglasio prilikom mog prvog posla u tvornici 1960., "zaboga od principa" . Također je dodao uznemirujuću primjedbu dostojnu kapetana Williama Bligha: “Lakše je postati prosjak onome tko je rođen kao lord nego onome koji je rođen kao prosjak postati lord. Razmislite o tome jer smo ti i ja u istom čamcu i ne toleriram savezništvo između časnika i posade." Ta tvrtka nije bila Bounty, a iznad svega ja nisam bio Fletcher Christian, već samo skromni službenik na svom prvom poslu.Međutim, priznajem da je to imenovanje časnika na terenu pokolebalo moja načela. Bio sam u iskušenju prepustiti pobunjenike njihovoj sudbini kako bih se stavio u dobro plaćenu uslugu vlasnika, ali tada je prevagnuo "stro" koji je gospodarevo stručno oko prepoznalo u meni.
Svi smo u istom čamcu
" Svi smo u istom čamcu" uznemirilo me. To je zapravo jedan od najiritantnijih klišeja kada ga koriste zapovjednik broda ili putnici prve klase. Pretpostavljam da je Noa morao ovako nešto reći parovima životinja koje su ga pitale zašto bi potop pogodio i njih, a ne samo ljude, koji su jedini odgovorni za zločine koji su uzrok strašne božanske kazne.
Ostavio sam po strani gospodara ovih akutnih razmatranja i dobri čovjek se na licu mjesta uvjerio da ubaci moje ime uz stotine radnika na popisu prijavljenih vlasti koji su njegovi odvjetnici pripremili za okupaciju tvornice.
U ovakvim okolnostima, oprostite mi čitatelji različitih političkih stavova, mogao sam se pouzdano osloniti samo na talijansku ljevicu, poligon za mazohizam bez premca. Sposobnost koju su njezini čelnici uvijek imali da stanu na put toliko je nevjerojatna da sam iznio ovu hipotezu: bit će istina da je dio financiranja lijevih stranaka godinama dolazio iz Moskve, ali nakon pada zid iz Berlina donacije su sigurno dolazile iz blagajni desničarskih stranaka i CIA-e u znak zahvalnosti za našu dokazanu sposobnost samouništenja.
Malo samoironije
Uvijek kako bih izbjegao izbornu propagandu, uzimam si slobodu samopoglačati svoju poziciju na ljevici, pretpostavljajući i ne priznajući da znam gdje je. Dodatne pojedinosti možete pronaći u mojoj L'antispocchia, Milano, Bompiani, 2015.
Talijanska ljevica koja je puna hrabrosti i nade krenula u 20. stoljeće dočekala je novo tisućljeće u čudu, bolje rečeno u stanju stupora. Sve ga iznenađuje, svjedoči pojavi novih moćnika na snazi. Poput nježnog leptira koji "iznenađeno leti među travom" kao da pita nove "pakete" koje providnost šalje "živite, glasajte, što vam je?" . Ima se što ići s lažnim nosom i brkovima da nas kćeri i sinovi ne prepoznaju, ako je istina da će jednog dana sve ovo biti njihovo.
Izbori, izbor između "bivših"
Kada s djecom raspravljamo o tome za koga će glasati na sljedećim izborima, stavljamo ih pred mogućnost izbora za koga će glasati, bivšeg komunistu, bivšeg socijalistu, bivšeg fašistu, bivšeg demokršćana i čak i dosta bivših “bivših” . Ono što im nudimo je ex voto ali nije jasno za koju su milost dobili.
Mogao bih se pobuniti i postati bivši glasač, ali, kao što sam rekao, ne mogu.Otkako sam postao punoljetan, moja je politička strana izgubila mnoge izbore, ali nisam propustio niti jedan. Pravi serijski gubitnik, serijski gubitnik. Ipak, vjerujem da ću, kao dobar mazohist, inzistirati na tome barem dok mi bude dopušteno.
Međutim, osjećam instinktivno nepovjerenje prema onima koji teoretiziraju i prakticiraju skakanje prepelica kao načelo života.
Promijeni mišljenje, ali ne za oportunizam
Imajte na umu da je promjena mišljenja često znak živahnosti i intelektualnog poštenja. Ništa gore od slijepog i tvrdoglavog držanja ideologije. No, neke nedoumice nastaju kada se netko plaća u novcu ili privilegijama za mijenjanje, kada se prelazi iz jednog fanatizma u drugi, kada se, da bi se ugodilo šefovima na dužnosti, napadaju oni koji su nam nekoć bili drugovi, a nisu imali sreću biti dotaknut prosvjetljenjem. Jedna od najnepodnošljivijih mana koja se koristi posljednjih desetljeća je beatificiranje oportunizma, izdavanje iznenadne vreće i prtljage u redovima pobjednika kao otvorenog uma i slobode mišljenja, te podučavanje lekcija onima koji ne idu u korak s novi napredak.
Tradicija i dobar ukus kažu da se, jednom zaslijepljen na putu za Damask, povuče na duže vrijeme u pustinju kako bi meditirao, postio i pročišćavao se. Tada se, ako je to strogo potrebno, može ponovno pojaviti kao "novi čovjek" , smiren i pun razumijevanja prema grešnicima ostavljenim u tami neznanja i još uvijek zarobljenicima onoga što su nekoć bila naša željezna uvjerenja.
Izbori i restilizacija
Bivši imaju prednost, kreativnost, koja se u punoj mjeri očituje u odabiru novih akronima i novih simbola kojima se kamufliraju stari i više neugledni rasporedi. Ljevica se istaknula u ovom frenetičnom radu na restiliziranju stvarajući nevjerojatan broj novih akronima koji su, da se ograničim na bivšu Komunističku partiju, doveli do toga da su neki od starijih drugova izgubili orijentir, prešavši od PCI-a do PDS-a do DS-a u PD u roku od nekoliko godina. Postupno i naizgled bezbolno vađenje srpa i čekića natjeralo je moju voljenu punicu, katolkinju i komunistkinju preko devedeset godina, da odbije glasovati jer više nije mogla pronaći simbol na kojem je stavljala križ još od Drugog svjetskog rata. Rat.Mnogim starijim ljudima nije lako prihvatiti ideju da je danas jedino osobno računalo koje je najpopularnije osobno računalo.
Tijekom obnove fasade ljevica se kao i obično podijelila u potrazi za botaničkim putem u socijalizam. Lakše bi nam bilo da smo se svi skromno sabrali pod prokušanim smokvinim listom, pa smo krenuli kopati po karanfilima, ružama, tratinčicama, povrću, hrastovima, maslinama, grmovima i lišajevima kako bismo sakrili srpove, čekića, knjige, crvenu zastave i sunca budućnosti koja se više nisu mogla pojaviti na našim zastavama. Dok su protivnici dolazili do točke oslanjajući se na križeve, trobojnice na vjetru, ratnike s isukanim mačevima, slogane i lica koja su im umirivala mišljenje, mi smo mahnito konzultirali Linnaeusa, čiji smo anagram “o lenjin” srećom zanemarili, što bi alarmiralo mi.
Onima koji me danas pitaju za koga glasati, u prvom redu predlažem da razmislite o Armadillo Prophecy briljantnog Zerocalcarea: «" Armadillo proročanstvo" naziva se svaka optimistična prognoza temeljena na subjektivnim i iracionalnim elementima prošli kao logični i objektivni, predodređeni da raspiruju razočarenje, frustraciju i žaljenje, zauvijek i zauvijek.Amen" .
Godwinova metoda
Drugo, predlažem glasanje za one kandidate koji pristanu proći Godwinovu metodu.
Ovdje je potrebno objašnjenje. Taj sam prijedlog već iznio, neuspješno, prije mnogo desetljeća u povodu stote obljetnice prvog izdanja Tri čovjeka u čamcu (da ne spominjem psa) Jeromea K. Jeromea, knjige koja mi je olakšala muke adolescencije i dopustio Jeromeu pristup mom privatnom panteonu. Žučni kritičari su se u vrijeme prvog izdanja knjige užasnuli čitajući urnebesnu avanturu trojice pajtaša na mirnoj Temzi, tako prepunu posve beznačajnih događaja, ali izniman uspjeh u javnosti je opravdao. Otkako sam je prvi put pročitao, knjiga je u meni izazvala reakciju koju bi Lorenz nazvao imprintiranjem. Sjećate se, nadam se, pačića koji su u vrlo nježnoj dobi ostali siročad svojih majki kako skaču u pratnji uglednog profesora.Potonji je četveronoške vukao kroz vrt simulirajući preminulog roditelja koji je sada završio u pašteti, dok su ništa ne sluteći mala stvorenja, zaslijepljena instinktom, zamijenila slavnog etologa za majku gusku, nešto što je trebalo prijaviti zbog zlostavljanja.
Ovo nešto mi se dogodilo. Od prvog susreta s Jeromeom postao sam predrasudno dobro raspoložen prema onima koji se suprotstavljaju dominantnoj turobnosti s dozom ironije i humora. U prosincu 2014. sa zadovoljstvom sam čitao takozvane bolesti Crkve koje je papa Franjo naveo. Dvanaesta bolest je ona pogrebnog lica: “tj. mrzovoljni i mrzovoljni ljudi, koji vjeruju da je za ozbiljnost potrebno oslikati lice melankolijom, strogošću i odnositi se prema drugima, posebno prema onima koji se smatraju nižima, s krutošću, grubošću i arogancijom. U stvarnosti, teatralna strogost i sterilni pesimizam često su simptomi straha i sumnje u sebe”.Riječi ponovljene i osnažene u govoru koji je Papa održao 4. rujna 2022. prigodom beatifikacije pape Lucianija. Poput Lorenzovih pačića, sklon sam slijediti one koji znaju kako biti ozbiljni u nekoliko ozbiljnih okolnosti naših života, ali izbjegavaju biti ozbiljni u mnogim okolnostima u kojima malo odvojenosti ne škodi. Ne podnosim menafrècc, one koji zamrzavaju entuzijazam, projekte, porive, posebno dječaka i djevojčica, sumornim pesimizmom onih koji posvuda vide zlo, onih koji zavide na osmijehu drugih.
Sad kad sam se ispuhao, otvorimo Tri čovjeka u čamcu.
Tri prijatelja plove između Picnic Pointa i Old Windsora. Jerome kaže: “Old Windsor poznato je mjesto na svoj način. Edvard Ispovjednik je ovdje imao palaču i ovdje je grofa Godwina tadašnja pravda smatrala krivim za smrt kraljeva brata. Earl Godwin uzeo je komad kruha u ruku. ‘Ako sam kriv’, rekao je, ‘neka me ovaj kruh uguši dok ga jedem!’ Stavio je kruh u usta, zagrcnuo se i umro.
Jednostavna i učinkovita metoda kojoj bi se naši kandidati mogli javno podvrgnuti bez straha, s obzirom da nitko od njih i nitko od nas ne vjeruje u takve vradžbine. Ipak, nitko, koliko ja znam, to nije probao.
Što je Udruga GeA, opet roditelji
Fulvio Scaparro, psiholog i psihoterapeut, osnivač je udruge GeA koja se već 30 godina zalaže za podršku parovima u krizi kroz obiteljsku medijaciju.
«Kada smo 1987. osnovali Udrugu roditelja GeA, počeli smo raditi na projektu punom utopije: baviti se sukobima, posebice obiteljskim, ne samo kao destruktivnim događajima, već i kao prilikama za rast i transformaciju odnosa. Pomaganje roditeljima u razdvojenosti da povrate povjerenje, nadu, razumijevanje i međusobno priznanje. Širiti kulturu posredovanja iz koje se mogu proizvesti vrlo korisni rezultati ne samo za pojedince već i za cijelu zajednicu u smislu pomirenja društvenih odnosa i povjerenja u osobne resurse i resurse zajednice.
Tijekom godina pronašli smo mnogo suputnika obdarenih hrabrošću, optimizmom, dubokom sviješću da, u školi kao iu obitelji, u poduzeću kao iu institucijama, postoji sve veća potreba za posrednicima koji pomažu da se krene pregovarati, gledati dalje od moguće trenutne pobjede, tražiti alternativna rješenja za čeoni sudar.
Iznad svega, napravljen je dug i plodonosan put prakse i promišljanja ne samo o tome kako, kada, u kojim područjima posredovati, nego također i iznad svega zašto se isplati posredovati" .
Kako podržati udrugu GeA, opet roditelji
Možete pridonijeti predanosti Fulvija Scaparra usklađivanju obiteljskih odnosa:
- pridružite se udruzi GeA Genitori Ancòra www.associazionegea.it (godišnja članarina 50,00 €)
- uplatite donaciju veću od 50,00 €
- molimo potpišite u kućicu „potpora dobrovoljnom radu i drugim neprofitnim aktivnostima od društvene koristi, udrugama za društveno promicanje i priznatim udrugama i zakladama koje djeluju u sektorima navedenim u članku 10 c.1 točka .a del d.l.gsn.469 iz 1997.“ prisutan u svim obrascima za prijavu osobnog dohotka (Unnico, 730, CUD itd.) i upišite porezni broj 97059120150).
