Današnji tinejdžeri rezultat su duboke transformacije u kojoj je pandemija odigrala temeljnu ulogu. Više od godinu dana iskrivljene navike i odnosi, prekinute ljubavi, iskustva i prvi putovi odgođeni za kasniji datum učinili su generaciju Z bitno drugačijom od prethodnih. Kažu nam dva stručnjaka.
Djeca prekinuta
«Mladima je bilo teško izgubiti svakodnevni život na koji su navikli i ponovo graditi novi sastavljen od lekcija, prijateljstava i ljubavi na daljinu. Kada je emitiranje "Ragazzi Interrotti" na Skytg24 rođeno u pandemiji, razmišljali smo o tome da ispričamo različite priče prema zemljopisu, dobi, društvenom stanju, ali ujedinjene istom sudbinom.Obustavljeni život znači da je svaki od dječaka pokazao svoju krhkost, ali i veliki duh otpornosti. ScuolaZoo, zajednica od preko 5 milijuna učenika, također je surađivala na projektu. Nismo mogli očekivati da će serija biti toliko uspješna da je zatvorimo u "Dva tjedna možda jednu godinu" (Giunti)», kaže Ilaria Iacoviello, novinarka i autorica knjige.
Tinejdžeri: ne stereotipima
«Prečesto se svijet mladih ljudi uspoređuje sa stereotipima i pričaju oni koji nemaju alate da ga razumiju. Sami roditelji, tijekom snimanja, povjerili su mi da su otkrili strane svoje djece koje nisu znali. Ne kaže se da ako stalno telefonirate ne znate kako raditi ništa drugo. Kaže se da da biste bili dobri morate se uvijek i samo držati knjiga. Iz našeg istraživanja, iz naših susreta pokazalo se koliko je teško biti roditelj, ali i koliko je teško biti tinejdžer.Na vlastitoj smo se koži uvjerili kako čovjek uopće ne razmišlja o svom stvarnom svijetu. S druge strane, čak i mi roditelji teško uspijevamo pogledati u sebe“, nastavlja Iacoviello.
Mnoge vještine i kvalitete
«Djeca imaju mnoge vještine i kvalitete: znaju zauzeti tuđe gledište, empatičnija su, povezanija, pažljivija prema pitanjima okoliša i održivosti te kompetentna u raznim sferama života (društvenost, strasti, predmeti proučavanja). Škola igra vrlo važnu ulogu u rastu i razvoju djece. Osobito za stvaranje veze između starije generacije i sadašnje, čineći ovo važnom prilikom za razmjenu i uzajamnost», nastavlja dr. Francesca Santamaria Palombo, psihologinja za razvoj, obrazovanje i dobrobit te kognitivno bihevioralna psihoterapeutkinja u integriranom pristupu.
Mogućnost traženja pomoći
«Djeca pandemiju smatraju crnom rupom. Covid su doživjeli kao potres, prekid života i početak novog života koji se totalno okrenuo naglavačke. Zato sada kada više ne pričamo o maskama, distanci i tatama, žele se što manje sjećati tog trenutka. Istina je i da su mladi unatoč svojoj krhkosti pokazali veliku otpornost, po meni puno više nego mi odrasli, jer su zapravo manje „strukturirani“. A pokazali su i želju za iskupljenjem. U mnogim slučajevima više se ne boje tražiti pomoć kao što su bili u prošlosti. Ako shvate da imaju problem, osim roditelja, učitelja i prijatelja, traže svaku mogućnost da ga riješe, čak i ako ih to košta truda. Dokaz tome je velika potražnja za dobivanjem bonusa psihologa», zaključuje Iacoviello.
