Sada sam očajna majka, moja 11-godišnja kći ne želi učiti, ne voli to i ne želi se obvezati. Ako ponekad uspijemo napraviti korak naprijed onda često napravimo još 2-3 koraka unazad. Prošla godina bila joj je jako teška. Imala je vrlo jak kolaps možda zbog činjenice da se razvila prerano, s 10 godina, s vrlo teškim ciklusom i također zbog toga što je pretrpjela dva važna smrtna slučaja u obitelji.
Ove godine ipak se trebala srediti, ali idemo od lošeg prema gorem. Nažalost, i moj otac i ja moramo se suočiti s velikim operacijama pa je možda i to razlog zašto ona osjeća da ne može dovoljno naporno raditi.Vrlo je lijena i bezvoljna i jednostavno ne može podnijeti učenje i pisanje zadaće. Ako ih radi, radi ih s vrlo malo truda, sintetizira puno i tako dolazi do nedostatnosti.
Radimo sa studenticom mjesec dana i nadali smo se da će se stvari popraviti, ali čini mi se da ponekad stvarno bude gore. Potrošio sam sve svoje fizičke i moralne resurse. Tada se zbog zdravstvenih problema često osjećam fizički bolesno i izmiče mi ta situacija koja do danas kao da nema pozitivnih rješenja za sve nas. Pomozite nam, molim vas! Ona je inteligentna i snalažljiva djevojčica koja se zbog lijenosti i nebrige ne može izgubiti na ulici. Sofia
Odgovor dr. Peltonena roditeljima
Draga Sofia, situacija koju opisuješ čini se prilično teškom, svakako i za nju i za njezinu kćer. Jako me pogađa da se tako mlada djevojka morala suočiti s tako velikim problemima, kao dijete.Sigurno ni sam početak njegovog teškog ciklusa nije bio lak, a morao se suočiti i sa smrtnim slučajevima u obitelji. Apsolutno nije čudno što mu je teško koncentrirati se na učenje. Nadalje, ako je i njegovo i očevo zdravlje nesigurno, mogu misliti da se boji i tebe da ne izgubi.
Imam osjećaj da je ova djevojčica morala naglo prekinuti svoje bezbrižno djetinjstvo kako bi se suočila s puno većim problemima od nje. Morala se suočiti s teškim početkom svog ženskog života dok je bila još mala, ne razmišljajući da bi dvije smrti u obitelji u razmaku od godinu dana bile trauma za svakoga, čak i za odraslu osobu sposobniju nositi se s tim. i obrada takvih situacija. A ona kao brižna majka i sa zdravstvenim problemima, s pravom brine za svoju kćer.
Zamolite psihologa za pomoć
Draga Sofia, jesi li razmišljala o tome da zatražiš pomoć psihologa? Po meni bi Vašu kćer trebao pratiti psiholog koji bi joj možda mogao pomoći upravo zato što se već morala suočiti s vrlo jakim situacijama.Bojim se da čak i kada bi vaša kćer smogla snage za učenje, možda i uz pomoć dobrog učenika koji radi uz nju, pretrpljene traume bi ostale u njoj.
lijenost i nemar nemaju veze s tim
Ako mi dopuštate, mislim da bi vašoj kćeri trebalo klinički pomoći da se nosi s tugovanjem i strahom koji može imati da će izgubiti sebe i oca. Ne mislim da je u pitanju lijenost, ravnodušnost ili bezvoljnost. Možda uz pomoć dobrog psihologa uspije prebroditi sve što joj se dogodilo prošle godine, kako bi se onda opet mogla suočiti sa životom s nadom, vitalnošću i onom inteligencijom koja je odlikuje. I posljedično također vratiti se na studij. Njegova sposobnost sinteze apsolutno je potencijal koji se mora njegovati u učenju, nakon što se "riješe" najveći problemi (ili se njima barem pozabavi stručnjak).
Dobrobiti psihoterapije, čak i za roditelje
Ponekad pomoć izvana, treće oko, može promijeniti život obitelji. Ponekad je potrebno biti psiholog, kada nelagoda zahtijeva kliničko liječenje; mnogo drugih puta dovoljan je proces treniranja. I nema ništa loše u traženju pomoći. Uistinu, to je prvi veliki korak da se poboljša stanje, da se osjećate bolje, da riješite svoje probleme. Posao sa stručnjakom, bilo da je riječ o psihologu ili coachu, pomaže smiriti strahove, otvoriti oči, sagledati situaciju iz drugog kuta i vratiti nam onu često izgubljenu nadu koju je teško pronaći, sami.
Nedavno sam razgovarao s jednom američkom trenericom, bila je zabrinuta za svog 14-godišnjeg sina – ispostavilo se da je četvrto dijete, rođeno mnogo godina nakon ostala tri sada već odrasla i briljantna u svoje živote, dok je ovaj dječak pomalo zanemaren od strane roditelja koji su izuzetno zauzeti poslom.Majka je bila zabrinuta, ali nije znala kako da se nosi sa svojim sinom drugačije od ostalih koji joj u prošlosti nisu pravili probleme.
Roditelji psiholozi i treneri također trebaju pomoć
Pokazao sam joj koliko alati koje već koristi u svom coaching radu sa svojim klijentima mogu biti korisni (aktivno slušanje, otvorena pitanja, odsustvo prosuđivanja, empatija, sposobnost stavljanja drugoga u središte). Dakle, drage majke (i očevi) koji me čitate, znajte da čak i profesionalac u sektoru, onaj koji radi na svjesnoj promjeni, onaj koji cilja na izvrsnost svojih kupaca, može imati problema kod kuće i naći se u poteškoćama sa svojim tinejdžerom sine i da ti treba pomoć. Dapače, digao je ruku i tražio pomoć. Kasnije je rekla da se osjećala glupo jer nije primijenila alate koje ima za poboljšanje odnosa sa sinom. Možda smo izvrsni u pomaganju drugima, ali ne i sebi. No, shvatila je da joj osjećaj krivnje ne bi nimalo pomogao, a jedini način bio je poslušati sina s namjerom da ga razumije i pomogne.
Tko je doktorica Laura Peltonen
«Imam magisterij iz Humanistic Coaching School Luce Stanchierija, jednog od talijanskih pionira coachinga, i specijalizaciju iz te iste škole za Teen & Parent Coaching».
Za kontakte: Instagram: ellepi_coaching Facebook: Ellepi Coaching Laura Peltonen, Mail [email protected].
