Sean Penn, hitni slučaj Covid-19 i Leila George

Kino, Međunarodne zvijezde

Ne baš umirujuće mrštenje, čak ni sjena osmijeha, spremna da napadne kopile novinara: ovo su prve sekunde sa Seanom Pennom. Kosa joj je raščupana, lice maska izrezbarena iz dubokih nabora. Križanac između Samuela Becketta iz Nacionalne galerije portreta u Londonu i pretrpljenog Paola Sorrentina. U ruci, plastični upaljač i nerazdvojna cigareta.

Hitna pomoć Covid-19

Dim se diže prekrivajući Pennovu sliku koju nam Zoom šalje natrag. Izgleda kao noir pucanj. U Santa Monici je, u staromodnoj kuhinji, bijela sa zelenkastim završetkom. Nosi plavu majicu s velikim slovima Zapravo sam u Havani (zapravo sam u Havani).

Njegov nas publicist obavještava da bi razgovor trebao biti samo oko CORE (Community Organized Relief Effort), neprofitna organizacija koju je kalifornijski glumac osnovao kako bi pomogao zajednicama koje su institucije ostale neozlijeđene u hitnim slučajevima. U ovom se razdoblju CORE bavi hitnom situacijom u Covidu: otvorio je 38 ispitnih centara, od Kalifornije do Georgije, sa 750 dobrovoljaca.

Sean Penn - znate - smatra se jednim od sjajnih glumaca svoje generacije, s pet nominacija za Oscara, dva statueta osvojena za Milk i Mystic River i lavina međunarodnih nagrada i priznanja. Divljen je redatelj, društveni aktivist i zloglasni svađalica, a cinephili ga bezuvjetno vole koliko i da ga mrze ugledni ljudi. Njegov profesionalni život - avanturistički i uvijek hrabar - vodio ga je u suradnju s najrazličitijim filmašima, od Briana De Palme do Woodyja Allena, od Terrencea Malicka do Alejandra Iñárritua, od Clinta Eastwooda do Kathryn Bigelow i našeg Sorrentina.

Život bogat događajima

Jednako je bogat njezin ljubavni život: komplicirani brak s Madonnom; drugi brak s Robinom Wrightom (majkom njegova dva sina Dylana i Hoppera, u dobi od 28 i 26 godina) raskinut je, popravljen i konačno raskinut 2007. godine; strastvena priča sa Charlize Theron, iznenada okrnjen iz razloga koji su i danas magloviti. Sada napokon unutarnji mir s dvadesetsedmogodišnjom Leilom George D'Onofrio, australskom kćeri Grete Scacchi i Vincenta D'Onofria. Njih su dvoje zajedno od 2016. i očito su se odvažili tek prošli mjesec. Brak "Covid", kojeg je Zoom odobrio: predstavite dva sina i Georgeova brata.

Svakako, Sean Penn me u ovom posljednjem razgovoru zatekao nespremnog. Više nije bilo ono što je nekada bilo fascinirano jer arogantno i netolerantno, s ekscesima i eksplozivnim izjavama o kolegama i Hollywoodu. Danas, nakon prvih 15 minuta napetosti, počeo se opuštati, osjećati ugodno, uklanjati obranu: na kraju - i ne pretjerujem - nasmijao se i dragovoljno nasmiješio. Čak i ismijavanje samog sebe.

Obavezno pitanje: kako je CORE rođen i zašto?
Ann Lee i ja (Ann je izvršna direktorica - glavna izvršna direktorica) osjetile smo potrebu ponuditi pomoć i infrastrukturu zajednicama koje su najpotrebnije u ovakvom teškom trenutku. Baš kao što smo intervenirali u prošlosti na Haitiju kad je izbila epidemija kolere. Ovaj put smo se obratili guverneru Kalifornije Gavinu Newsomu i gradonačelniku Los Angelesa Ericu Garcettiju kako bi organizirali mjesta na kojima možemo provesti analize kako bismo utvrdili infekciju Covid. Za taj smo cilj od Jacka Dorseyja (filantropa, suosnivača i izvršnog direktora Twittera, ur.) Dobili 20 milijuna dolara, kojima je dodano dodatnih deset milijuna. Potrebna nam je suradnja svih građana i zemlje: danas više nego ikad moramo povećati broj testova, ali istodobno moramo držati sigurnu udaljenost i nositi masku.

Oprostite, tko je Ann Lee?
Ann ne pripada svijetu kinematografije. Iza sebe ima izvanredno iskustvo na vanrednom polju: sreo sam je na Haitiju nakon potresa 2010. Beskućnika je bilo 60.00, a radili smo danju i noću, bez svjetla, uz prijetnje od klizišta i uragana. Sjećam se zbunjenog pogleda ove korejsko-američke žene koja se sigurno pitala: "Što, dovraga, ovaj glumac radi na Haitiju?" (smijeh), i razumijem … Ali tada je između nas započeo razgovor, a on je sada izvršni direktor tvrtke CORE.

Vrlo ste kritični prema trenutnoj američkoj vladi.
Govorimo o vladi koja je objavila kaotične, proturječne i netočne informacije, što nas tjera da vjerujemo da će se sve riješiti brzo i na najbolji način.

Rođen je pokret Black Lives Matter. No sudjeluju li hollywoodski studiji u diskursu tolerancije?
Moral i integritet našeg društva su u slobodnom padu. Naravno, postoje izvrsni ljudi koji rade u studijskom sustavu, ali institucionalna sljepoća nema ograničenja: ljudska prava uvijek zauzimaju drugo mjesto s obzirom na poslovne interese, to je opscenost sada legitimne ideologije.

Ne vidite li pozitivne posljedice u ovoj teškoj situaciji?
Naravno da! Razvijaju se izvanredni pokreti, jer se čovječanstvo usredotočilo na veliki izazov: kako preživjeti s vedrinom, jednakošću, jednakošću? Mislim da moramo identificirati tvrtke koje pridonose boljitku svijeta, Twitter Dor's Jack Dorsey, na primjer, donirao je milijun dolara za borbu protiv Covida. I vjerujem da će Black Lives Matter dati odlučan poticaj društvenoj odgovornosti.

Je li danas teško prikupiti novac za filantropske organizacije poput CORE?
Teško, da: manje posla, manje novca, manje prihoda, manje donacija. Nitko od nas ne zna što će se dogoditi. U posljednjih deset godina jako sam se bavio CORE-om i više nemam toliko novca … Pogledao sam svoju kolekciju satova i pomislio: "Možda bih je mogao odnijeti u zalagaonicu i prikupiti nešto novca". (smijeh)

Ova vaša prednja obveza zasigurno će imati posljedica na emocionalnoj razini. Gdje pronalazite snagu i energiju za punjenje?
Eh … Zadnjih sam se tjedana puno pitao. Razmišljao sam o tome kako se čini da svaka stanica u mom tijelu predisponira koncept Dana mrmota (dan mrmota, odnosno započinjem ispočetka svaka 24 sata, kao u poznatom filmu s Billom Murrayem, ed). A također i da upije žalost za onima koji umru ili onima koji su umrli, i posljedice patnje i straha koje svi doživljavamo za virus. Naš um je pod opsadom, neprestano ugrožen.

Kakve vas tješi ovih dana?
Mislim na određene obitelji s troje djece u istom stanu, možda su izgubile posao ili žive u višegeneracijskoj kući u kojoj je teško držati se podalje … Mislim na CORE: čak i ako ne možemo riješiti mnoge probleme , međutim, možemo doprinijeti rukom zahvaljujući stotinama volontera našeg osoblja. A onda, ustajanje ujutro i gledanje toliko mladih ljudi koji rade u najpotrebnijim dijelovima naše zemlje daje mi unutarnju snagu. Moj je lijek prepoznati koliko imam sreće: moja su djeca dobro, moja devedesetdvogodišnja mama živi dva bloka od moje kuće i dobrog je zdravlja. A sutra je drugi dan, novi Dan mrmota.

Dopušta li vam angažman s CORE-om da još uvijek budete uključeni u kino? Ili je možda više nije briga?
Ne, uvijek volim kino i patim od toga što gledam što se danas događa s praznim kinima. Ne znam kako će to završiti i hoće li se vratiti produkciji filmova koji nisu samo nastavci, prethodnici ili povezani sa stripom … Možda sam dinosaur, ali volio bih da postoji veća ravnoteža između blockbustere studija i one lijepe nekadašnje filmove o kojima opet razgovarate s prijateljima: "Sjećate li se te scene i te šale?" Zajednička iskustva koja će vam zauvijek ostati …

Želite li nam reći nešto o svom novom filmu Dan zastave, u kojem ste glumac, redatelj i producent, a gdje režira vaša kći Dylan?
Bilo je to uzbudljivo i zastrašujuće iskustvo u isto vrijeme. Nikad se nisam režirao prije Dana zastave i bojao sam se da je to previše za mene baš kao što sam se morao brinuti o svojoj kćeri … A što ako ona ne bi mogla izraziti svoja životna iskustva u liku? Bila sam prestravljena idejom stvaranja situacije u kojoj bi Dylan mogao propasti. Ali prvog dana snimanja, prve "Akcije!", Bio sam zapanjen: bilo je savršeno. Bila sam uzbuđena i nije bilo lako jer, znate, žene Ovnovi uopće nisu … (smijeh)

I tako je i neukrotivi i buntovni Sean Penn navršio 60. godinu. Kako se osjeća?
Šest-nula. Točno … Uvijek sam mislio da ću se napokon osjećati ugodno sa samo 77 godina, tako da mi je ostalo još 17 prije nego što stvarno postanem sam … (smijeh) Zapravo imam nevjerojatnu ženu, u koju sam ludo zaljubljen ovaj prekrasni Aussie, i svi koji poznaju lijepe Australke znaju da su one odgovorne za sve. Također mislim da smo došli do faze čovječnosti u kojoj su žene dominantne: one su jače, budnije i odlučnije. I tako se kikoćem u sebi: "Hvala Bogu, rođen sam 1960., barem sam imao vremena uživati i malo u potpuno muškom svijetu!". (smijeh i izdahne još jedan dim dima)

Zanimljivi članci...